Eto, je li, jebi ga…
Ne znam da li ste pročitali knjigu Maturanti, Ivice Ivanca, no međutim, između svih likova koji se u toj knjizi javljaju, iz nepoznatih mi je razloga ostao u pamćenju profesor fizike čiji je nadimak Etojelifizika…
Hence – izvlačim iz gore izrečenog riječ etojelijebiga što u prijevodu znači nešto kao i superkalafrađelistiespiralidoso što je kovanica za koju ne znam kako se piše, ali spada, koliko znam, u film Moje pjesme, moji snovi. A to je film kojeg obožavaju, uglavnom, naše mame (ovisno o generaciji, moja mama taj film voli), i to iz tko zna kojeg razloga. No, istini za volju one vole i Prohujalo s vihorom i Damu s kamelijama i to valjda iz razloga koji su nama do te mjere nedohvatni koliko su njima nedohvatni razlozi zašto nam se sviđaju filmovi Odiseja 2001, Brazil, ili 12 majmuna.
No, da se vratim na početak – etojelijebiga – baš kad meni padne na pamet pisanje, nemam gdje pisati, a ako probam pročitati, nemam načina komentirati…
Zvuči poznato?
I je, naime, iz sličnog razloga sam ovaj blog i stvorio, u dane kada je matični blog servis mrknuo… e, očito – ponovno je mrknuo, ne do kraja, ali dovoljno da je neiskoristiv za temelju namjenu – bloganje.
Pa za to blogam tu. Hence naslov. Hence pozdrav:
Hasta la victoria siempre!
Mada nema veze s vezom.
P.S. Ovo mi je prvi post sa oznakama (tags)! Hooray! Ja glup, ja sporo učiti…
Kriminalno dosadan blog 