Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘Priče o smiješnim i manje smiješnim pizdarijama’ Category

Mislim, velim, to je od Fidelia Kastriranog, ali, tko zna, možda i nije. A još niti ne znam kaj to znači, kaj je najlepše, morti svaki put svima prekunem mater. A na Kastriranom blogu o tome nema niti riječi, Chavez mu je rekel da o tome ne piše ništ, ne.

A znate kak’ se veli – ak’ te nema na blogu, nema te nigde

Je, pizdu strininu, mene ima na blogu pa me nema nigde, kaj sad?

Ništ’ gospon doktor… peme v Lepoglavu.

Hasta la victoria siempre!

Read Full Post »

… i pjevam “Memories”.

A upozoravam vas – jako loše pjevam, skoro tako loše koliko loše i tipkam, sa svim tipfelerima koje radim.

Ne, nisam o tome htio. Htio sam zapravo reći koju o tome kako nas pojedine riječi, događaji, stvari mogu jako lijepo povući za sobom u njihov, vlastiti svijet, u kojem vrijede čak i druge norme, i druga vremena, druga, što ti ga ja znam, klima, koji kurac…

Naime, danas me netko podsjetio na meni jedan od omiljenih romana, Marquesov roman “Sto godina samoće”. Podsjetio me na led u sanduku, na jedenje zemlje, na kosti u platnenoj vrećici, na cigane i njihova čuda, na Melkijadesa, na obdarenog pukovnika, na grob strijeljanog koji je godinama smrdio po barutu, na priču o tisućama strijeljanih i o kompoziciji vagona prekpunoj mrtvih, na Kompaniju banana,…

Čudno, priznajem, jesam pročitao tu knjigu jedno sedam, osam puta, ali do danas mi nije uspjelo postati jasno kako sam ju zaista pročitao – do te mjere da mi je dovoljna jedna riječ da odem u Južnu Ameriku, u svijet s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća.

I da mi bude jako dobro.

Da, i onda me netko pita zašto volim igrati Tropico? Eto, zato!

Hasta la victoria siempre!

Read Full Post »

Potreban je dodatan oprez prilikom čitanja ovog teksta, sadrži užasno iritantne stvari!

Iliti u prijevodu (pardon my French) – svi ste vi nesretna djeca, jer zbog nekih ljudi ovdje ja sada jednostavno ne mogu prestati baljezgati. I tako, ja ću i dalje prdekuckati o onome o čemu mi se sprdi prdekuckat’, jer, ionako, tko me uopće i čita, kaj ne?

Jel’ gledate kojim slučajem Big Brother?

Ili kako bi moj frend rek’o Bog Brider, i bio u pravu, a oni sa malo više sluha za neke ezoterije će možda i shvatiti o čemu ja to. E, koja je to party za određene entitete, a opet, je li, oni sa malo više “sive mase” će ćopit polusriveni smisao ove baljezgarije, a oni drugi, čiji su to entiteti, btw, će jednostavno, pazite “oni”, će dakle jednostavno odlučiti se na mentalni ignore, kao da ovog teksta niti nema. To, ili će se razljutiti, pa sam najeb’o.

Ma, najeb’o sam ‘vako il’ ‘nako.

Hasta la victoria siempre! (Što bi rek’o moj stari prijetelj Fidelio Kastrirani)

Read Full Post »

Poštovanje, respect i sve ostalo što se može reći bilo kome tko dolazi i čita ove smućene zapise izbjeglice sa trenutno pomalo krepucnutog mjesta imenom, o gle čuda, Blog.hr koji udomljava tisuće sličnih blogera koji, vjerojatno, sada pomalo pizduckaju što ono što bi inače objavili – ne mogu.

E, naime, želio sam ovdje reći koju o poštovanom biznismenu Gabrielu de Mefistu i o njegovom zadatku, ali, čini mi se da mi pomalo nedostaje i inspiracije i vremena i želje… tako da ću radije sa tim, tzv. neobjavljnim istinama – pričekati.

Hvala na pažnji i oprostite što sam vas uznemirio i pobudio vam želju da nešto pročitate, a vi, eto, čitate – bljezgarije!

Hasta la victoria siempre!

Read Full Post »

Općenito, najveći mogući zajeb dana je taj da je Blo9g.hr krepao, načisto. Da nema mog dobrog prijatelja, Azagtotha, nikada ne bih otkrio ovo mjesto. Sada sam ga otkrio i sad ste najebali.

Prost sam k’o šlapa jer mi se činim ionako, da me neće mnogo ljudi čitati, a i ako me počnu čitati, neće puno toga niti shvatiti, jer ovo je pisano na jeziku kojeg govori oko 5 milijuna ljudi na svijetu i jedan je od onih koji će prvi pred zid kada započne globalizacija.

Ili je već započela?

U pičku materinu!

Hasta la victoria siempre… that’s all for now folks!

Read Full Post »

« Newer Posts