Mala popodnevna kontemplacija

Definitivno, pitam se, kakve zapravo veze ima skop sa kazalištem, ali ne dolazim do pravog zaključka. No, isto tako, nije mi jasno niti kakve veze ima Stari Vrag koji se u zadnje vrijeme počeo provlačiti kroz priče o Gabrielu, no, vjerujem da će se sve prije kraja razjasniti.

Pitanje je samo hoće li to sve skupa imati kraj?

To je još nejasnije od toga da će se sve razjasniti. Jel’ jasno?

Nije jasno? Nisam vam kriv što ne razumijete umjetničku dušu, no po drugoj strani, možda je i bolje da ne razumijete, jer da razumijete, ne bih ništa morao pisati, sve bi bilo jasno i moja karijera ode tamo gdje joj je mjesto – u vražju mater.

Da, sad me zvala Stara Gospođa, Vražja Mater herself i rekla mi da joj prestanem slati toliko stvar jer da će uskoro biti primorana pisati svom sinu da joj osigura veće skladište…

Toliko za sad…

Hasta la victoria siempre!

Eto ti ga na… opet ta rečenica!

Read Full Post »

Sjećate li se inspektora Columba?

Naravno da ga se sjećate, pa HTV se svojevremeno trudio da ga izreprizira do neprepoznatiljvosti.

Nego, Columbo ima jedan zgodan štos u svakoj epizodi – u trenutku kada otprilike ima rješenje slučaja u rukavu, i par nejasnoća, odjednom stane, vrati se i veli:

– Samo još nešto…

Tako sam se i ja vratio natrag da velim:

– Samo još nešto… lijepo je imati jedinstveni tag na postu, kao što je tag “etojelijebiga” – takvog nitko nema, odnosno – I dare you, I double dare you…

Eto, samo toliko…

Hasta la victoria siempre!

Ne mogu bez te rečenice, pa to ti je…

I još pišem drugi post u istom danu… grozno… čisto me je sram…

Read Full Post »

Opet ovdje (superkalafrađelistiespiralidoso)

Eto, je li, jebi ga…

Ne znam da li ste pročitali knjigu Maturanti, Ivice Ivanca, no međutim, između svih likova koji se u toj knjizi javljaju, iz nepoznatih mi je razloga ostao u pamćenju profesor fizike čiji je nadimak Etojelifizika…

Hence – izvlačim iz gore izrečenog riječ etojelijebiga što u prijevodu znači nešto kao i superkalafrađelistiespiralidoso što je kovanica za koju ne znam kako se piše, ali spada, koliko znam, u film Moje pjesme, moji snovi. A to je film kojeg obožavaju, uglavnom, naše mame (ovisno o generaciji, moja mama taj film voli), i to iz tko zna kojeg razloga. No, istini za volju one vole i Prohujalo s vihorom i Damu s kamelijama i to valjda iz razloga koji su nama do te mjere nedohvatni koliko su njima nedohvatni razlozi zašto nam se sviđaju filmovi Odiseja 2001, Brazil, ili 12 majmuna.

No, da se vratim na početak – etojelijebiga – baš kad meni padne na pamet pisanje, nemam gdje pisati, a ako probam pročitati, nemam načina komentirati…

Zvuči poznato?

I je, naime, iz sličnog razloga sam ovaj blog i stvorio, u dane kada je matični blog servis mrknuo… e, očito – ponovno je mrknuo, ne do kraja, ali dovoljno da je neiskoristiv za temelju namjenu – bloganje.

Pa za to blogam tu. Hence naslov. Hence pozdrav:

Hasta la victoria siempre!

Mada nema veze s vezom.

P.S. Ovo mi je prvi post sa oznakama (tags)! Hooray! Ja glup, ja sporo učiti…

Read Full Post »

Mala objava za javnost

Poštovana publikum,

Fi ovtje imala felika prilika ušifala u nofe (i stare) skote i neskote ot Kapriela de Mefista!

Od danas samo na ovom blogu, a i šire, za Vas nastupa svjetski poznati šaljivdžija, demonski sluga i đavolji učenik Gabriel de Mefisto sa svojim šaljivim društvom vragova, vražica, bogova, anđela, mitoloških bića i svega što stoluje u sirotoj glavi autora tih zapisa.

Izvolite pregledati malo unatrag postove i vidjeti ćete da su se odjednom pojavili postovi od srpnja 2006 pa na dalje… svi ti “novi” postovi ovdje su samo radi Vas, a i radi mene, a i radi arhiviranja u slučaju “zlu ne trebalo”.

Svi su ti postovi već jednom objavljeni, baš otprilike u to vrijeme kada su navedeni i tu.

Toliko za danas, uz ispriku što se nisam javljao maltene godinu dana… nije da nisam bio aktivan, što će se uskoro i vidjeti…

Do čitanja!

Hasta la victoria siempre!

P.S. Svaki post koji je objavljen samo ovdje nosi gornju rečenicu i nalazi se u kategoriji “Priče o smiješnim i manje smiješnim pizdarijama”. Postovi prenešeni sa drugog bloga nalaze se u kategoriji “Priče o Gabrielu de Mefistu”. U slast Vam!

Read Full Post »

Ovo je priča…

Veliko je pitanje hoće li to biti priča o smiješnoj ili o manje smiješnoj pizdariji, definitivno je jedino to da je to priča. Nije to klasična priča, ono, “Bi(o/la/lo) jednom…”, ne to je priča o pokušajima i promašajima, priča o usponima i padovima.

Mogla bi započeti ovako: Pokušao sam pogoditi i promašio, no kako sam se u tom trenutku uspinjao, pao sam.

Zar ne? Baš dobro. Odnosno… Baš dobro, zar ne?

Što sam ono htio reći?

Ah, da, postojala je ideja da sve dijelove sage o Gabrielu de Mafistu objavim ovdje, kao dodatne stranice bloga, ali, kada sam, od 16 do sada objavljenih dijelova uspio, i to teškom mukom, ponovoiti objavu svega pet prvih dijelova i shvatio da je to bez veze, ostalo mi je samo da odustajanje od te zamisli objavim na mjestu gdje se zamisao trebala ostvariti i da to proglasim pričom.

I eto, učino sam to!

Hasta la victoria siempre!

P.S. Dobar mi uvod, samo mi je nešto rasplet prebrz s obzirom da niti nema zapleta… Glavno da je “the rečenica”™ tu!

Read Full Post »

Blogeru, postupi po naređenju!

Ne, nemojte se odmah bojati kako ću otići u političke vode i vratiti se u mračno vrijeme druge polovice osamdesetih godina prošlog stoljeća. E, neću, i na tome ova “nit misli” i završava.

Drugo je nešto posrijedi iza gornjeg nespretnog i blesavog naslova, a to je uputa izvjesn(og/e) Jas koj(i/a) mi savjetuje kako bi bilo dobro da Googlam za “Hasta”-rečenicom koju spominjem u svakom, ili točnije rečeno u skoro svakom zapisu, jer mi se čini kako sam jednom ipak propustio Hastati. I ja Googlucnuh i što nađoh:

Samo 6.290.000 rezultata

I što učiniti?

Naime, još uvijek ne znam što ta rečenica znači jer ne znam španjolski, a, o čuda, vjerojatno 6.289.999,99 rezultata od gore navedenih je upravo na španjolskom.

Ma, što učiniti… ništa… uporabiti ćemo Pampers-Uni, staviti pelene i preseravati se i dalje, ali bez neugodnih pojava bilo olfaktivne bilo vizuelne, a možda čak i auditivne prirode.

Stoga, da ne ostanete prikraćeni, na kraju samo jedno:

Hasta la victoria siempre!

Read Full Post »

Deklaracija

Mislim, može to biti i delkaracija na odjeći, i deklaracija sa garancijom na kakvom ventilatoru, no, hajde (gledaj stvari mojim očima… – pop bljuzga moje mladosti) nazovimo stvari relativo pravim imenom i ovu deklaraciju proglasimo (“uuuhaaaaaaaa” – čitati potmulim glasom uz podizanje obje ruke u zrak u imitaciji mase koja slavi proglašenje deklaracije):

…Deklaracijom blogvisnosti…

Pa ma što blogvisnost bila.

Naime, ovaj blog ovdje, iako pisan čak i na istoj tastaturi (zove li još netko to tastatura… tema za koji isprdak u budućnosti), blog je koji sadrži moja vlastita osobna prekenjkavanja i navodna razmišljanja, i sasvim je suprotivno blogu na drugom mjestu posve netematski ili da ga u duhu multikulturalnosti i meltingpotizma nazovemo multiatematičnim blogom.

Isto tako ovo mjesto ovdje, iako “nosi” u pozadini neke tekstove sa “onog mjesta ondje” ipak nije servis za prokomentiravanje Gabrielovih sranja, kojih, očito,. ima puno manje nego mojih vlastitih, sudeći barem po indeksu objavljivanja koji se računa po formuli:

Io = (Bp / Vp) * 1000
pri čemu je Io indeks objavljivanja, Bp broj postova a Vp vrijeme postojanja bloga izraženo u danima.

Indeks objavljivanja ovdje je (ne računajući ovaj post, ali računajući ovaj dan) 235,294 dok je tamo to 61,905.

Tako nakon što smo razjasnili koncept indeksa objavljivanja, nastavimo u revijalnom tonu:

Shodno prethodno izrečenim bedastoćama, ovo je blog većeg Io od jednog drugog bloga, i shodno tome prikladniji je za objavljivanje svakodnevnih gluposti, ono, kako rekoh, multiatematične prirode.

I tako će i biti.

Eto, proglašavam deklaraciju blogvisnosti – objavljenom (čim pritisnem publish…)

Hasta la victoria siempre!

P.S. – Čudno je kako niti nakon toliko vremena ne znam što ta rečenica znači.

Read Full Post »

E!

…da!

Danas sam skužio jednu malu glupu posve nevažnu sitnicu, možda čak nešto u stilu onog Armstronga koji nije svirao (this is not a giant step for me but it is a giant leap for a mankind…), mada, opet, tko kaže da nije svirao, kurcu je svirao… možda…zar ne? A možda i ne… zar da?

Da ne duljimo… (a o čemu ja to?)… A! Da!

Skužio sam otkuda mi lik (a i djelomice djelo) Gabriela de Mefista!

Koliko uskličnikaaaa!

Gledajući danas po drugi puta Constantinea, shvatih da je “moj” Gabriel kombinacija Lucifera, Gabriela i Constantinea samog.

I eto, to je to… jednostavno zar ne?

Read Full Post »

Shit happens and then you die…

…eventually…

…if you’re lucky enough…

Naime, ako ste iskusili poteškoće sa wordpressom, nadam se da niste, ja sada malo prije jesam, i to za “oblit’ se znojem”, doslovce… naime… pokušavam dodavati stranice, i ono, “pametan” kakav jesam, nako tri relativno ustaljena spora uspješna dodavanja stranice napravim se ja “vješt” i odlučim automatizirati postupak i, izgleda, sve sjebem do kraja… naime, sada imam dostup do pojedinih objavljenih postova, ali ne i do glavne straqnice samog bloga.

Ovaj post je tu samo zato da upozori kako bi se to i vama moglo dogoditi, ukoliko, naravno, odlučite doći na nešto što se manifestira praznom bijelom stranicom, sa koje nemate kud.

Ako ovo čitate a u address baru (adresnoj traci) vašeg browsera piše samo maddogsh.wordpress.com hvala svim onima koji imaju kakav-takav utjecaj na “ispravci” greške. Ako to čitate na neki drugi način ili uopće ne čitate (a zašto to onda uopće i pišem – valjda iz mazohizma…) onda je još uvijek sve po starom…

Jebiga…

Hasta la victoria siempre!

Read Full Post »

Samo da znate…

E, tako to počinju vječni tračeri/tračerice, svaku ibogu svoju rečenicu:

– E, a da samo znate,…

– A jeste znali…

– Joj, samo da znate…

“E, samo da znate”,… početak je trača koji može značiti i još nešto, a to je pravdanje autora zapisa na blogu sa potencijalnim štiocima o tome kako je on, tj. autor

P ošten,

I skren,

O dan,

N epokolebljiv,

I stinoljubiv,

R adišan,

… mislim, šalim se malo, ali, skužio sam jednu sitnicu – možda će se vama koji me, o jada, pročitate (i pomislite – na čemu je ovaj, a ja na stolici) – to takvim i činiti, a možda i ne – daklem, sitnicom, je li… a sitnica jest… ova:

-U početku, dok počnete pisati blog, pišete ga radi sebe, da iz sebe izbacite svoje zamisli, zapise i ideje, no, međutim, kada se pomalo profilira publika koja vas čita, bez obzira imala li ta publika svoje blogove ili ne i bilo uopće te publike ili ne bilo, postaje odjednom važnije da li vam je netko od pripadnika publike iskomentirao štogod na vaše autorsko sranje ili ne i ako nije – zašto nije, te kad već nije, kad će to napokon učiniti i hoće li to uopće učiniti…

To mi je došlo iz dupeta u glavu kad sam počeo promatrati samog sebe kako prelijećem preko blogova onih ljudi koje redovito čitam, a nemaju novih zapisa ili na zadnjem zapisi nemaju niti jedan novi komentar… zapravo, počinjem se ponašati prema tuđim blogovima, ali čak i prema svom vlastitom, kao prema nekakvoj usenet grupi ili kakvom forumu sa malo prometa – gle, nema novih postova, ah, nema veze, idemo dalje… Čini mi se da to moje ponašanje ipak ima korijena u mom online startu, kolijevka kojeg je, naravno, sveti usenet, a trenutak je, čak i dokumentiran, 01. prosinac 1998.

No, kao što vidite, sada će ovo moje razglabanje (što me podsjeća na oglabanje, a to opet na to da nisam baš previše jeo u zadnjih sedam minuta otkako tipkam ovo što tipkam), otići u sasvim druge vode nego što je to bilo zamišljeno, a kako nemam pojma što je bilo zamišljeno, i da li je uopće i bilo zamišljeno, ostavljam vas sa ovim nešto duljim, ali dosljedno nedorečenim tekstom.

Osjećajte se kao u školi – što je pisac htio reći?

Hasta la victoria siempre!

Read Full Post »